I Have Issues With My Sister
Da, imam problem s njima i ne znam kako ga rijesiti
...ali kad se obracam jednoj, obracam se objema...
Znam da se puno svadjamo, cesto se ne razumijemo, ali shvati, nije samo do mene. I ti si tu, uvijek se sjeti, za svadju je potrebno dvoje. Ne svadjam se ja sama sa sobom... Uvijek ta neka nervoza, napetost, nikad se nismo sastale i druzile kao sestre, kao prijateljice. Ili ovo ili ono, uvijek ce biti onako kako jedna od nas hoce, nikad se ne mozemo dogovoriti, samo prilagoditi.
Sestro, znaj da ne mogu vise, umorna sam, ove stalne svadje me iscrpljuju, nemam snage ni volje ni zelje, a ni zivaca za to vise...
Ni ti? Pa zasto onda ovo?
Zasto me jednostavno ne mozes pustiti da padnem? Ustat cu se, vidjet ces da hocu, nije niti jedna situacija tako bezizlazna... Pa makar lezala neko vrijeme na dnu, ne ocekujem vasu pomoc. Ustat cu se i preskocit tu rupu ovaj put. Nisam ja tako nesposobna kako ste me vi to okarakterizirale...
Kad se radi o vlastitoj guzici, svatko se zna pobrinuti...
Zasto smatras da moras ispraviti moj put? Pusti me da krivudam, da skrenem lijevo ili desno i uberem koji cvjetic. Da, na nekom je osa pa ce me ubosti, ili trn, ali to nece puno umanjiti ljepotu tog cvijeta, a bit ce lijepa uspomena, koju bih propustila da sam isla samo pravo, kako vi to zelite.
Pa niste li vi isle pravo, samo ravno, i vidi se sad! Gdje si? Nigdje. Usred pustinje, a ja hodam malo iza tebe, iza tebe zbog mojih godina, i nosim oazu punu svega sa sobom... Da, ja, ona koja je krivudala... Tebi je duze trebalo da ides tom ravnom cestom, i vise si se napatila, nego ja. Nije stvar samo u mom odgoju, ili neodgoju, kako ti to lijepo nazivas. Ma nije.
Stvar je u svjetonazoru. Ti smatras da vidis sire i dalje od mene, samo zato sto si starija, smatras da imas vise iskustva. Kakvog iskustva? Padala si milijun puta, umjesto da padnes jednom, 2 puta, 3 mozda, i dalje naucis zaobilaziti rupe... Ili odes malo udesno ili ulijevo, i nisi ni svjesna koliku si rupetinu zaobisla. I je li ti se sto dogodilo? Da, imas jedan cvijet vise.
Ne shvacam, zaista ne shvacam gdje je problem medju nama.
Kazes kako nemam povjerenja u vas, kako se svima otvaram prije nego vama, ali KAKO mozes ocekivati da cu ti se otvoriti kada me osudjujes??
Ma ovo nema smisla…
Moje seke…koliko god vas ja volila…i same kazete, ne mozemo zajedno…mislim da cu na kraju ipak ja biti ta koja ce se odmaknuti…
I volim vas i boli me sto se tako ponasamo jedna prema drugoj, ali ocigledno da ponekad nema pomoci, pogotovo kad se ne zelimo slusati, kad ne zelimo svoje predrasude odbaciti, makar na par minuta, i saslusati jedna drugu…
Seke…
Volim vas…
Najvise na svijetu…
Vasa mala seka,
M.
p.s.: i ja sam odrasla, znam da je bolno, ali to je cinjenica koju treba prihvatiti….to move on…
volim vas…
...ali kad se obracam jednoj, obracam se objema...
Znam da se puno svadjamo, cesto se ne razumijemo, ali shvati, nije samo do mene. I ti si tu, uvijek se sjeti, za svadju je potrebno dvoje. Ne svadjam se ja sama sa sobom... Uvijek ta neka nervoza, napetost, nikad se nismo sastale i druzile kao sestre, kao prijateljice. Ili ovo ili ono, uvijek ce biti onako kako jedna od nas hoce, nikad se ne mozemo dogovoriti, samo prilagoditi.
Sestro, znaj da ne mogu vise, umorna sam, ove stalne svadje me iscrpljuju, nemam snage ni volje ni zelje, a ni zivaca za to vise...
Ni ti? Pa zasto onda ovo?
Zasto me jednostavno ne mozes pustiti da padnem? Ustat cu se, vidjet ces da hocu, nije niti jedna situacija tako bezizlazna... Pa makar lezala neko vrijeme na dnu, ne ocekujem vasu pomoc. Ustat cu se i preskocit tu rupu ovaj put. Nisam ja tako nesposobna kako ste me vi to okarakterizirale...
Kad se radi o vlastitoj guzici, svatko se zna pobrinuti...
Zasto smatras da moras ispraviti moj put? Pusti me da krivudam, da skrenem lijevo ili desno i uberem koji cvjetic. Da, na nekom je osa pa ce me ubosti, ili trn, ali to nece puno umanjiti ljepotu tog cvijeta, a bit ce lijepa uspomena, koju bih propustila da sam isla samo pravo, kako vi to zelite.
Pa niste li vi isle pravo, samo ravno, i vidi se sad! Gdje si? Nigdje. Usred pustinje, a ja hodam malo iza tebe, iza tebe zbog mojih godina, i nosim oazu punu svega sa sobom... Da, ja, ona koja je krivudala... Tebi je duze trebalo da ides tom ravnom cestom, i vise si se napatila, nego ja. Nije stvar samo u mom odgoju, ili neodgoju, kako ti to lijepo nazivas. Ma nije.
Stvar je u svjetonazoru. Ti smatras da vidis sire i dalje od mene, samo zato sto si starija, smatras da imas vise iskustva. Kakvog iskustva? Padala si milijun puta, umjesto da padnes jednom, 2 puta, 3 mozda, i dalje naucis zaobilaziti rupe... Ili odes malo udesno ili ulijevo, i nisi ni svjesna koliku si rupetinu zaobisla. I je li ti se sto dogodilo? Da, imas jedan cvijet vise.
Ne shvacam, zaista ne shvacam gdje je problem medju nama.
Kazes kako nemam povjerenja u vas, kako se svima otvaram prije nego vama, ali KAKO mozes ocekivati da cu ti se otvoriti kada me osudjujes??
Ma ovo nema smisla…
Moje seke…koliko god vas ja volila…i same kazete, ne mozemo zajedno…mislim da cu na kraju ipak ja biti ta koja ce se odmaknuti…
I volim vas i boli me sto se tako ponasamo jedna prema drugoj, ali ocigledno da ponekad nema pomoci, pogotovo kad se ne zelimo slusati, kad ne zelimo svoje predrasude odbaciti, makar na par minuta, i saslusati jedna drugu…
Seke…
Volim vas…
Najvise na svijetu…
Vasa mala seka,
M.
p.s.: i ja sam odrasla, znam da je bolno, ali to je cinjenica koju treba prihvatiti….to move on…
volim vas…
By:
misunderztood
Age:
18-21
,
Female
1
response
